Jutros me zvao brat. Ex branitelj. Bez PTSP-a. Barem se ne deklarira tako.
Nakon svega što je bilo, a što zna samo on... i neke detalje bliska mu osobe, danas normalno radi... Uzdržava svoju obitelj.. Jedino što je dobio i prihvatio bile su dionice jedne od naših najjačih tvrtki... Ma ne bi on ni to tražio da ga žena nije udavila... Ah, žena ko žena... Nije joj za zamjeriti... A i vidio  je velika većina prihvatili tu opciju...  Dionice braniteljima.... To je trebala biti "plaća" za izgubljeno vrijeme, dobivene i izgubljene bitke hrvatskog vojnika... Hrvatskih heroja...

Puno puta je znao reći, živ sam, priseban i nisam invalid, imamo državu... i samo to mi je dovoljno...Često sam to čula i od drugih istinskih branitelja... koji su ovu našu oslobađali i branili iz domoljublja...

I sad me braco zove da me pita što da radi s dionicama...
Žena ga stisla...
Ubija ga kvocanjem... Crobex pao nisko kao nikad... Usprkos "oporavku" zapadnih burzovnih indexa, crobex i dalje pada...
Dionice "padaju" iz dana u dan... Nikad nisu manje vrijedile...
Osoba kojoj je dao, kao i većina branitelja, da upravlja, najčešće svim njihovim "bogatstvom", smiruje ih... I obećava da neće ova kriza dugo potrajati... Bolje je ne prodati...

 I sad, moj brat pita mene... I ja imam par dionica... Ipak, on živi u malenom gradu, a ja na izvoru informacija u našoj metropoli... Možda znam nešto više...

O, Bože!

Da me barem netko drugi pitao... Bilo bi lakše odgovoriti mu...
Ovako, nisam mu mogla dati pametan savjet... jer ni sama ne znam...
Ovih par dionica neću povlačiti...  Neću prodavati...
Ako propadne, nije mi propao svijet... Živim od rada, a ne od tih desetak dionica...

I ne bojim se... Uvijek postoji opcija vratiti se zemlji, koju hvala Bogu posjedujem zahvaljujući pokojnoj baki i njezinoj ostavštini... Na njoj već par godina raste trava... Predivne livade...  I hrastova šuma... Po njeznim rubu žubori bistri potočić.. s pokojom ribicom... i riječnim račićem... Predivan predio... Moja djedovina...  Posebno miriši... I poseban je osjećaj u srcu kad sam tamo...  A ispod te zemlje mojih predaka, koliko sam doznala, leže ostaci rimskog kupališta... Dakle, topla voda...

Mislim si, nek samo stoji... Ne košta me to ništa... tek nešto sitno poreza.... Tko zna, možda jednog dana postanem poljoprivrednik... pod "moraš".... A, kako je sve krenulo, moglo bi se desiti... A možda, budu li vremena bila bolja, utrapim zemlju u najam nekome tko će poželjeti razvijati taj podzemni potencijal....  Ili se upustim u neki "pothvat" sama...  Ajme, to je futur drugi.. trenutno.. i čista mašta.... Ali,  to je jedina moja rezerva na koju u životu računam i koja me smiruje...  Dođu li "crni dani".....

A da bih ipak nešto provjereno odgovorila bratu, nazvala sam poznanika, ex kolegu s posla koji je prije dvije godine prešao u brokerske vode... I prenerazilo me...ono što mi je rekao privatno.... Ne službeno!!!

Trenutno ništa dobro, brate...
Pusti sve nek miruje...
Ne prodaj! Kako god ti teško bilo.... Strpi se...
Valjda ćeš uspjeti uvjeriti ženicu... To će biti najteži dio posla... mislim...

Jer, kako se meni čini, sada se dešava prijelomni trenutak... u svjetskim razmjerima... Ova kriza će prvo pokopati malene nejake države...  i njihove stupove nacionalne ekonomije...
I to i je cilj i smisao ove krize... Oslabiti gospodarstva "malenih"... koja ćeonda  preuzeti "veliki"... Snažne strane tvrtke.... pošto poto.... i na taj način... jeftino i jednostavno....ovladati nacionalnom ekonomijom... i nama... između ostalog...

Neokolonijalizam... da...  Tak nekak bi se reklo... Misli moj od nedavna smedji mozak.... Naša država nema financijske snage u slučaju totalne krize uskočiti... Nema ona čime garantirati 100% ušteđevinu svojih građana.. a kamoli kontrolirati vrijednost dionica... I stabilnost tržišta... Ili ima?? Makar smo sve kaj vrijedi prodali???? 

Morati ćemo zatražiti još... Kredite...
Gle, pa strane banke dogovorno spuštaju kamate... Krasan mamac! Polakomiti će se već maleni i jadni... misle u sebi... I smijure se...
Perfidan mamac... Nekako mi te misli padaju na pamet... A u zadnje vrijeme sam nekako uvijek precizna u predviđanju.... Brrrr!

Što će se dogoditi s Hrvatskom??

Tek smo se "oslobodili" politički...   Ili se barem tako čini.. 
I imamo samostalnu državu... barem se tako deklariramo...
Ajoj!
Kako smo to samostalni i svoji kad od vrha, dakle Vlade i Sabora, stalno slušamo i slušamo, što nam i kako savjetuje "vrli zapadni svijet".... 

Da bi im bilo što lakše "progutati nas"... treba maknuti kost... da ih ne smetaju, ne bockaju, kad nas budu "žvakali"....  A kad se maknu kosti, lako će 4 milijunčića Hrvatića progutati... U slast!

Navikli smo mi na "tutore"...
Oduvijek nama netko vlada, usmjerava nas i hrani na slamčicu....
Imaju li vodeće institucije ove države, vodeći organi i izabrani vođe svoje "tutore"????
Izvana??? Iznutra???

Ajoj!

Ovo što se nama zbiva nije više samo sajam taštine... Ovo je hrvatski sajam prodanih duša!!!!
U svim segmentima...

Ne znam, brate moj... Ne znam... Borio si se... Na prvim linijama... Neki su se borili u pozadini... na drugim i trećim linijama... Neki su dali život, neki zdravlje...
A neki su odglumili dobro...  i uzeli sve što su mogli... 
Što da ti kažem, brate moj.... Znaš i sam sve...

Tko plaća "danak"??
Tko je prevaren?
Kome se laže i od koga se to prave totalne praznoglave budale???
Tko šuti, trpi i gleda.. Nijemo...

E moj, brate... Prisjećam se jednog starog hrvatskog stiha... izreke.. ma što da je.... sad mi je palo na um...

I sve će to narod pozlatiti....

Naravno, hoće... ako išta od njega preostane...