Svaka se žena, prije ili kasnije, dovede u situaciju da se pita koji je vrag drži u prijateljskim odnosima s nekom svojom prijateljicom....
Po kojem je to kriteriju ona frendica...
I kakva frendica...
Jel'  to stvarno ili samo glumi... iz njoj znanih interesa...
Naravno, ja te interese previđam... Ne sumnjam u nju...
Ko ćorava kokoš sam! Bila... I još sam... I bit ću, sve si mislim.... Zauvijek!
Uffff!
I tek sad pomišljam da je vjerojatno proračunato postupila... Iskoristila prijateljstvo... da bi postigla cilj??? I onda naprasno prekinula dugogodišnji frendly status....
Hmmm...

Moj plavi mozak odumire... i svakim danom života postaje sve tamniji...
Ubrzo ću postati totalna crnka... I bolje mi je... sve si mislim...

Dakle...
Ona se uhvatila meni dragog prijatelja... Solera... Zaista dragog i po svim ženskim standardima idelanog muškarca...
Ufatila mene na lijevoj nozi... Iscimala me mooooore informacija o njemu... Ono, tipične ženske priče... Misliš puka znatiželja i čisto kraćenje vremena....   Pita me, onako usput, kao i toliko puta dosad, iz čiste navike....
 A ja, kokoš ko kokoš... Iskokodakala sam sve i svašta....Ne misleći da bi predraga i premila frendica bila u gadnom predumišljaju i da sve to pita s razlogom.... 
Cilj opravdava sredstvo!!! Naravno! Ufff!
Cimala i nacimala.... Na neki način odala sam joj tajni put do njegova srca... Imala je šifru... I dalje je sve bilo lako....

I tako... Ispala, posrednik.... Slobodnoj frendici i ne znajući što činim, servirala na pladnju svojeg dobrog i dragog frenda....
Ajme... Nisam siher da je ona baš idelana za njega... Uffff... Imam dojam da ću, sad vidim,  ispasti "posrana" barem s jedne strane...Ako ne i s obje...

Loš potez!

Naslušah se pustih priča....Pitanja i odgovora na istu temu...  S obje strane.... Ajme, kako je to naporno!!!!!!!! Zaboga, razmijenili su mailove... Slike... I telefone... Odrasli su... I sada me ona još dodatno ubija... Pazi fore... Joj, pa nemrem to ja njega još pitati.... kaže mi ona... Ti mi reci.. Ti znaš...

Ček, ček malo....
Ama ni ne znajući kaj ona sprema i previše sam rekla...
Samo je problem što ja njemu o njoj i nemam kaj pametno za reći, kad bolje pogledam... Jaaaaoooooj!

Frenda vidim svojim očima... Imamo specifičan odnos... Znamo se jaaaako dobro... Kao da smo ovce pasli skupa... volim reći....hehe...  Prema njemu mogu biti totalno otvorena i iskrena... Baš onakva kakva jesam... Bez straha od odvanja tajni... ili krivog shvaćanja....
Bez obzira bio meni dobar ili loš dan.... Uvijek je spreman saslušati i reći što misli...
Rijetko je loše volje... i rijetko nema pametan savjet....
Dubok prijateljski odnos... i povjerenje... Koje sam, očito, izdala....
Takav dojam imam i to me pere već par dana!!!!

Nije fer... Ona je o njemu znala more podataka.... Sve kaj treba znat!!!
Olakšala sam joj put... Otvorila vrata... Da ga "osvoji"... 
A onda ih ona meni uredno zalupi pred nosom..... da je ne bi odala.... onako slučajno...
Uff!

Nemam ja više prava frendovati s njime...

Nova pravila.
Nov odnos.

Jasno mi je kao dan da, započnu li njih dvoje "započnu ljubavnu priču", ako već i nisu, a ja to ne znam, više neću niti približno imati frenda u njemu... Kaj približno, ma amen je naše prijateljstvo, jasno mi je. Ako on to dozvoli... Eh!!! Tu nisam siher.. hehehe...
Očito je moja draga Frendica osjetljiva na naš odnos... našu bliskost... Smeta je to...

Zakaj imam dojam... da sam svojim posredničkim uslugama napravima "međeđu uslugu" sebi...
Izgubila frenda...a vjerujem, i frendicu....

Sebično razmišljam?
Sebičnjakinja?
Nemrembelivit!

Znam da nisam nimalo posesivna, ljubomorna, zavidna.... Dapače... Te osjećaje sam odavno prezrela... Prerasla... Trudim se misliti i činiti pozitivno... I sebi.. i drugima...
I učinila sam dobro djelo... Znam to!!! Povezala dvije usamljene duše koje traže ono pravo... Mada nisam baš od prvog trena bila svjesna što činim... i njoj dala "oružje" u ruke... Ona je "upecala" njega, mamcem koji sam joj ja servirala...

I onda... neočekivano, postadoh višak... smetalo...

Kriva procjena "frendice"...
Nisam pojma imala da je tako isključiva u toj muško-ženskoj sferi života...
Diže bedem... Odmah.... I daje do znanja da se maknem... što dalje... Više moje ljubavno posredovanje nije potrebno... a ni poželjno prijateljsko druženje s Njim - njezinim ciljem...

Kaj je to prijateljstvo??? Prijateljski???
Hhmmmm... ne znam...

Žao mi je do neba što me gura... od sebe i njega... Pa nisam joj ja opasnost nikakva u onom segmentu u kojem ga ona želi... Mi smo samo frendovi... i zato bih mu ipak morala reći da ona o njemu zna više nego što on misli...
Pošteno bi bilo...

Naporno mi je sve ovo... Do neba naporno...

Pametan savjet bi mi tak dobro došao...
I žlica zlobe... zaboga!!!!!  Ima koga da mi je da????

Kokošji pozdrav! :/