jer vrišti iz mene....
uzela me...
ulovila nespremnu, valjda...
razbija lokote...
od strasti pucaju stupovi...
ruše se dugo i pomno građene kule promišljanja i definicija...
nestaju... u naletu vihora...
strast....
tijelo se njome natapa....
žedno...
gladno...
zaboravlja na strah...
oprez je ostao daleko...
ma tko mari za nj....

misli lete...
bilo tuče novi ritam...
nedostaje  mi sna...
ali ne fali osmijeha...

velikim očima...
širom otvorenim...
gledam u čudu svijet...
neke nove boje...
nove vizure...
novi oblici...
nov okus...
miriši sve drugačije...
 i sve je tako dobroo...

da ne povjeruješ...

i ne bih vjerovala...
nikome...
ponekad čak ne vjerujem ni sebi...
imam dojam da sanjam...

a voljela bih sanjati ovaj san dugo...

i smoći snage ne pitati se...
što kad se probudim?

la la laaa... la la laaaa...

A buđenje će doći... Nenadano..
Prije ili kasnije... Mora biti tako... Znam...
Ma što bude kad bude, nek bude....
Lijepo je... savršeno lijepo....dok traje....

p.s. Tak misli kokoš... drugo se i ne očekuje od kokošje pameti...
koja se pita.. zakaj si Nemreš uvijek u pravu... hmm?? vidovit? :) lalala