Ne, nikad do sad nisam postavljala upitnim odlazak moje male obitelji na more..
Uvijek se nekako iskombiniralo...  Klincima je more značilo zdravlje cijele zime i uvijek se prvenstveno mislilo na to...
Ponekad čak, kad cijena goriva nije parala oblake, otišli bi samo na vikend...  Kvarner...
Poseban je to gušt... Par dana iskoristiš maksimalno... U moru i šetnjama....
Čak i ne treba više....

Eh, da ove godine mogu tako...
Sve više mi se čini da neće biti ništa...
Nisam pronašla kalkulaciju koja bi zadovoljila moj tanašni novčanik...

Ne znam...
Sve priče o nekom boljem, kvalitetnijem životu, o boljoj i lagodnijoj budućnosti, priče su za malu djecu...

Gledam račune... Prije 6 mjeseci sam sve potrebne namirnice za pola mjeseca platila upola manje!!!! Čudim se, i pet puta gledam račun koji sam slučajno iskopala negdje u ladici.... Iste namirnice, naravno kojima se uvijek prehtnodno gleda cijena, ali  današnji je račun upola veći...

Svaki se mjesec odričemo nečeg...
Ne kupujem više čokolino, skupo...
Nema više grickalica...
Okus teletine zaboravila odavno, svinjetinu ne kupujem i tješim djecu da nije zdrava...
Piletu se gledaju grami....
Ma koji crni keksi, nema ni tog... Izuzev onih "petit" koje ne mogu dečkima oduzeti... Napolitanke nisam ove godine niti jednom kupila!!!
Tjestenina je bila 3 kune... Sad je 7kn!!! Ista ambalaža, isti rok trajanja...
Gledam i čudim se... 
O povrću ne bih... Kupujem ga na komad...
Bez kalkulatora se ne usudim više ići u shoping...
Dok ja kupujem, sin zbraja.... Da ne prekoračimo iznos koji je namjenjen namirnicama...
Još par mjeseci i neću se imati više čeg odreći, vidim... I ovako je jelovnik moje obitelji po nekakvim standardima i te kako kratak,  fali svega, i to dobrano....

Spašava me moje znanje kombiniranja namirnica i davno naučena kuhinja moje bake  koja je od ničega znala napraviti tako ukusan obrok....  /Hvala, bakice, što si me naučila sve to!!/
Ne znam što bih da nije tako...
Vjerojatno bi osjetila koji puta kaj je to glad...
Da, istina...
Kako god grozno to zvuči, istina je... Gladnih je sve više u ovoj našoj svakodnevici...

Ne moram naglašavati kako je svakoj mami teško ne udovoljiti djetetovoj želji za nekim voćem, nekim sokićem, nekim skuuuupim pecivom.... I to je postalo skupo!!!
A ima nas ohoho koje brojimo svaku lipu... i planiramo razvlačeći mjesečni budget za hranu kao "žvaku"...
Umjetnost je to...
Dragi moji blogeri, bukvalno i doslovno, umjetnost je živjeti danas...
Ne samo umirovljenicima... Njih se spominje najčešće.... Mada su oni, vjerujem, dobra većina barem riješili svoje stambeno pitanje... Imaju dom... Kakav takav...

Umjetnost je živjeti mladim obiteljima koje hrane nekoliko usta i nemaju svoj krov nad glavom....

Sve ove divne priče naših milih političara i sve ove "akcije" jeftine stanogradnje, samo su kap u moru... Moru hrvatske besparice....

I ne čudi me nimalo statistika da je puno brakova u krizama zbog financijskih razloga... Novčani problemi dovode do trzavica... Nerazumijevanja...  Ona svima poznata sintagma "u dobru i zlu..", zaboravi se kad ti razum opsjednu banke, opomene, neplaćeni računi...

Neki dan me šokiralo što je jedna moja susjeda otišla u zatvor... zbog neplaćenog komunalnog računa... Sama je... Nema joj tko pomoći... Mogla je platiti i gladovati,  smrzavati se zimi, ili ne platiti.... 
Kaže: Nisam bila sama... Bilo je njih dosta osoba s istom "dijagnozom".Dva dana barem nisam morala kuhati i kupovati hranu.."  /Ovo je šokantno!!!/

Osim proživljenog stresa, bogatija je novim životnim iskustvom...
Da li da ga se srami ili ne, ne zna....

Ja se sramim... Do neba! 
Zbog te starije susjede... Zbog tisuće malih ljudi koji trpe zbog lošeg odnosa ove naše države prema malom, običnom čovjeku, koji radi, izdvaja iz svojih primanja, financira državu koja mu eto, na ovaj način, uzvraća... Neki su dan statističari, opet se pozivam na njih, izračunali koliko mi radimo za državu... Državljani, stanovnici drugih država "odrade" državi sve u četiri mjeseca, a mi to činimo šest mjeseci.... Pola godine radimo samo za državni proračun...  Nikog nije briga što od preostalih 6 plaća nemamo od čega platiti istoj toj državi dodatne račune...
Plaćam toplanu, bez obzira bila ja u stanu i trošila grijanje, ili su mi radijatori zatvoreni... I ne samo to.... Ne da mi se nabrajati dalje žalosne činjenice...

Znam, naći će se pametnih glava koje će reći zašto ta susjeda nije prije mislila o tome???
A tko je uopće prije desetak godina mogao zamisliti da će životni troškovi postati toliki da ih naša primanja ne mogu pokriti...

Nitko...
Ni mladi, ni stari...

Cijena kapitalizma?
Cijena lošeg upravljanja  državnom imovinom?
Cijena naivnosti?
Cijena loše procjene?

Mea culpa!!!!!  Mea culpa!!!
Valjda zato jer sam plavog mozga... Meketavo-kokošjeg....
Mogu blejati i kokodakati koliko god hoću, ništa se više promijeniti neće...
Moj optimizam je ostao u vlaku koji je krenuo nizbrdo... I sve više juri...
O "žrtvama" ćemo kasnije.... kad se dese....

A sad, uživajmo u divnoj euforiji i prividu sreće.... koju toliko želimo Kockastima....

Kruha i igara...  bilo je dovoljno smiriti narod feudalcima u prošlosti...
Danas je očito dovoljna samo "igra"....
 E , jesmo nezahtjevni!!
O "kruhu "ćemo poslije....
 Kad se spustimo na zemlju... S mozgom čistim od pive i "pozitive"....

Ostaju mi, ipak, snovi o najljepsem moru na svijetu... Možda se ostvare...
Ah, puste želje...