spontane i slobodne misli teku rijekom slova...
nina nana
Blog
utorak, kolovoz 12, 2008
Usamljena rajska plaža...
Do koje sam se dobrano potrudila doći...
Na dupetu i četveronoške spuštah se preko kamenja svih veličina i oblika...
Ogrebah noge u nekom čudnom grmu koji izvana izgleda nevino, a iznutra bodeeee....
Pitaj Boga kako se zove.... A većina ih je takva.. čini mi se...

Zastah ispod debelog ogromnog bora  koji se nadvio nad predivnu uvalicu nebesko modre boje, čiste ko u raju....
Kapitulacija... svih čula...
Uzdah... i uzbuđenje...
Zove me more... Njegovo plavetnilo i svježina...
Bez puno mozganja... ostah bez krpica i krenuh utopiti svoju čežnju....

No, kokoši pojma o moru nemaju...

Moja divna, modra, rajska uvalica bila je načičkana tamnim točkicama....
Cijele kolonije morskih opakih crnih bića... Od kojih se ježim....
Ježinci...
Iskustvo od prije desetak godina me naučilo koliko mogu biti bolni... Opaki... Opasni... Joooj!!!!!
Kad sam ih vidjela bezbroj na dnu uvale, naježila sam se.... Doslovno...  Brrr...
Ali bar sam siher da je more fakat čisto.. tješi me moj kokošji mozgić...

No, našao se i tu lijek...
Moja pratnja.... nebitno sada tko je.... eh... ponudila se.... i pokazala umješnost Dalmatinera s pedigreom.. :))) hehehe....
Dobrih pola sata ronjenja i očišćen je bio ulaz u more... 
Staza bez ježeva.... Komotno i totalno bezbrižno ušetala sam i zaplivala...

Koji gušt... ajme... Ma nemrem opisati... Zaboravi čovjek sve brige...

More, more....

Mirno, toplo, modro more...
Lagani vjetrić... divota...
Ne možeš poželjeti više i bolje...

Nakon malo plivuckanja... prsno i leđno, naravno... ostalo nikad ne probah.. ipak sam ja kokoš s kontinenta...  namakala sam se.... nasukana na stijenu bez ježeva...
Joj... divnoooo.... Koja milina kad te zapljusne valić....

Tko nije probao koji je to gušt....  kada zatvoriš oči... izvališ se....
Oko tebe samo moreee... vjetar.... mirisi soli, borova, trava....
I horde simpatičih  žifčanih o neumornih cvrčaka... bez kojih ugođaj ne bi bio pravi morski, vjerujem....
/Nisam znala da oni mogu cvrčati neprestano... danju i noću... kažu domaćini da ih na to tjeraju sunčeva svjetlost.. i toplina... nije mi jasno kako to oni i noću love sunce... hmm....
Treba biti zaista umoran  i zaspati uz tu njihovu bučnu riku..../

Ma, puštam ih da cvrče... Pjevaju.... I ja bi pjevala... Vrištala od sreće....
A sunce mi paše... Grije... Opušta...
Valovi maze i hlade....
Mmmmm... paše...

Čisti užitak i adrenalin... Hormoni sreće...

Kokoš se namače u moru... i ne sluti opasnost...
Bez perja sam...
Kako  ću s perjem u more... Čista grehota.. kaj ne... heh.. :)

Uza svu silu zaštitnih faktora u kremicama za prije, za vrijeme i poslije sunčanja, od 30 pa na više, osjećala sam se sigurno i sa smiješkom na licu, bezbrižno se prepustila suncu...

Naravno, prošlo je 15 sati....  Sunce ide prema zalazu.... Ne bi trebalo biti jako... i opasno...

Da mi je netko rekao kako je lako i kako je gadno ispeći se na suncu, ne bih povjerovala... da nisam to doživjela...

Usprkos kremama i hladovini... i tome što sam pazila i slijedila upute korištenja kremica... spekla sam ramena i moj kokošji dekolte do bola... Barem je meni to izgledalo grozno....
Istina, nisam bila baš tako crvena kao što su to bili neki zapadni ružičasti turisti... /njih ni faktor sto ne bi spasio, mislim.../, ali ipak jesam....
Kad zateže i žari, pecka koža.... vrag odnio šalu...

Meni kremice nisu pomogle... Ni prije, ni poslije izlaganja tijela suncu...
Spasio me tu večer  dalmoški recept  -  kvasina na krpu i hladi ledja...
Prvo sam se opirala, jer mrzim miris octa.... ali na kraju popustila...
I ohladila mi se ledja... i ja cijela...

Splasnuo mi gušt... Želja i volja za sunčanjem i pacanjem u moru...
Istina da kupanje doma u kadi nije užitak usporediv s ovim u moru, ali tamo barem ne peče ništa...A ja mrzim kad me nešto peče i boli... I kad ne mogu spavati... a tako mi se spava...
Glumila sam cvrčka... Cvrčala sam cijelu tu noć... Hodajući po terasi i hvatajući vjetrić...
Uvukla bi se u frižider da mogu.. ufff....

Drugi dan me sunce nije vidjelo... a i ostale dane i te kako je moj kokošji mozgić pazio da me opet ne zadesi uva i uvb zračenje preko reda...

Pitam se samo zašto sam potrošila par stotina kuna na zaštitne kreme i zašto deklaracije na kremama nisu točne... Skupe ko vrag, a ne vrijede ništa... Ko to laže, ko to maže.... ha?

Nasjela reklami?
Ili...

Ah...kokoš ostaje kokoš.... kako god... Bila doma ili na moru...






nina-ninazg @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
30683
Arhiva
« » vel 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
Index.hr
Nema zapisa.