Divno je u ove sparne dane navečer otvoriti prozore...
Udahnuti tamo iza deset prilično friški zrakić...
Razluftati sparinu iz stana...
Izaći...
Obožavam šetati ljeti noću...
Tamo uz potok...
Krekeću žabe...
Čuje se po neki zrikavac ili što već je....
Miriši rosa...
Tek poneki dosadni komarac me bocka... 
Što je zadnje što osjeti prije nego ga zalijepim za svoju kožu??

Baš lijepo...  Uopće se ne bojim... 
Ma koji strah... Ne znam čega i bih...
Miran je kvart... I tek poneki noćni šetač u prolazu digne pogled...

Zvijezde su noćas treperile... Nebo je bilo bistro crno... Mjesec nisam nigdje vidjela...
Dvije krijesnice sjaje u travi... Nisam ih vidjela duugo duuugo...
Divno...

Oko moje zgrade miriše cvijeće... Jedan susjed ga svaki dan zalijeva.. U penziji čovjek i to voli.. Nama svima baš drago...
Mmmm... miriši zrak...

I tako, došetala pod prozore mojeg stubišta...
I u onoj savršenoj tišini iza ponoći čula uzdah...
Hehehehe.. ne bi ja bila ja da nisam zastala i potrudila se skužiti kaj bi to bilo... Odakle uzdah tako jasan.... Kakav...

Još jedan, i još jedan...
Ahhhh....
Naravno... To je ona jedna fina, posebna i mmmmmmmmmmm vrsta uzdaha...
Sex... je negdje tu... u mojoj blizini... u toku...
Hmmm...
Zastala i slušam...

Skriva me žbunje i krošnje drveća... 
Znam da me nitko ne vidi...

Pokvarena sam  i full nepristojna... Ali baš me briga...
Znatiželja je veća od mene...
Nemrem odoljeti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Čini mi se da zvukovi stižu sa susjedovog balkona...

Ma nema riječi koje bi opisale kakav je to fini osjećaj...
Znatiželja, uzbuđenje neko čudno... Znaš da ne bi trebala to činiti...
Ufff...
Sram me mora biti, jel da???
Al' kaj mogu...
Kokoš sam... 
A one su glupe... i mora im se oprostiti kokošja znatiželja...

Stajala sam dobrih desetak minuta... I slušala...
Ama baš nitko nije prošao stazicom...
Voajerski uživala... Je, baš pravi izraz... Voajerka sam bila svakim dijelićem svojeg plavog bića!

Ton bez slike...
Ma slika mi nije ni trebala...
Maštovita sam dovoljno...
Nemam riječi koje bi opisale taj doživljaj...

Voajer u meni je bio jači od pristojnosti...

Savjest sad radi..
I misli...
Jučer je spavala...
Sram je bilo!!!!!!

Ovak i onak , nisam siher tko je to bio...
Koji je to točno balkon bio.. .
Mogu samo pretpostvljati tko je od susjeda toliko otkačen i tko nema klimu u stanu... da cijeli intimni i zamamni čin obavi kasno u noć.... na balkonu... nimalo tiho... Dapače...

Jesam kriva što sam čula???
Jesam li trebala otići?
Ma da??
"Možda su oni i htjeli da ih netko čuje!!" kaže mi kolega na jutranjoj kavici...

A može biti... Da je i to....
Kajgod??

I tako, uz kavicu, prepričavam što sam doživjela kolegama, a oni umiru od smijeha...

Ljeto je,draga, što bi ti... Kaj ti nikad nisi na balkonu?? hahaha...

Opet sam dežurno nasmijavalo!!! uf...

No, blogeri.... Ljeto je... Jeste li vi ikad na balkonu?? I
I jel sparina jedini razlog...

Bez obzira kaj je razlog, ja sam happy... Tko prizna pola mu se samo doda... hehehe....

Fini doživljaj koji mi da misliti.... I koji je otkrio neke moje do sad nepoznate sklonosti...
Heheheh...

p.s. Pokušate li išta slično... pomislite... da vas tamo negdje iz zbunja sluša.. možda čak i vidi... plavuša voajer... hhihihihi