Ne znam da li se ikad itko pitao kako je to biti mrtav, a biti živ? Moći osjećati sve, moći misliti o svemu, moći puno toga znati, a ne moći reagirati...

Kako je biti majka koja obožava svoju djecu, koja vidi koliko im je potrebna, a ne može pomoći... jer je "mrtva"...

Što prolazi dijete koje ne zna, koje ne razumije ništa drugo do toga da mu mame nema uz njega... ali je "ima" tamo negdje gdje ono ne može doći...i kamo je mama otišla mada nije htjela...

Pitam se da li svi ti profesionalni "savršeno ispravni"  umovi psihologa, pedagoga, defektologa i svih ostalih razumiju da je svako ljudsko biće biće za sebe... Ili vjeruju u šablone i obrasce ponašanja... To im je očito puno lakše..

Pitam se kako procjenjuju i kako ocjenjuju ljude... Imaju li savjesti i osjećaja... Ili ih u toku radnog vremena isključe... Jer tako je, opet,  lakše... Biti, a ne biti čovjek...
Vole li oni svoj posao... ili ga rade zato što moraju...


Da li se itko od naših vrlih mozgova pitao kako "kazniti" jednu osobu, a da istovremeno druge osobe, nevine i ništa krive, ne budu kažnjene više nego krivac?
Da li se netko, tko piše sve ove naše famozne zakone, ma u biti, relano gledano i ne pišu ih, prepisuju ih iz zakona drugih zemalja i promijene jednu riječ i za to dobiju punoo para, pitao kako sva ta slova i sve ta sila papira "zaživljava" u realnosti? Osvnu li se oko sebe?

Ma pojma o tome nemaju... Boli ih briga...

Njima je jednostavnije "ugledati" se na vrli zapad, prepisati makar i netočno, i čim prije skinuti s dnevnog reda...

Zakonopisci!!! Pitam se tko su oni...Kakvi su?
 Kako su procijenjeni od strane svih onih "struka" koje nas smrtnike procjenjuju i ocjenjuju... A često i ucjenjuju... Suptilno... Jako bih voljela znati tko to piše naše zakone...i ima li pojma kako sve to njihovo umovanje djeluje u životima običnih ljudi... U mojem slučaju, npr...

Svaki dan slušamo i gledamo kako djeluje "ustavna" jednakost svih pred zakonom... "Jednakiji" su oni koji imaju "love"... Oni sve mogu... Ama baš sve!!! Otići iz Hrvatske i mirno šetati svijetom smijući se tim istim zakonima kojima su i oni kumovali odobravajući ih... Čak i u Saboru... i znajući unaprijed "sve rupe i rupice" koje bi im mogle zatrebati... I sad ih koriste... Jaj, jaj, jaj, jaj!!!

A što ćeš... Sam si kriv što nisi među tom povlaštenom klasom...Ovca si i kokoš...

Drugi opet uvijek i na svakom mjestu nađu "korumpirane" pravdoizvršioce... na svim razinama...I tada su sva čuda moguća... Kreativna rješenja, nema što... Filmska industrija bi trebala scenariste tražiti u Hrvatskoj... Kreativna nacija, nema što! Fali nam još samo "uskrsnuće" nekog ili nečeg... I to me ne bi ništa iznenadilo... Kog bi iznenadilo, pitam se...

Jedno od famoznih čuda je i ova jadna "sapunica" oko pokojne Ivane Hodak... Duša joj počivala u miru... Nedužna... Žrtva... Žrtvovana zbog čega? Za koga? Tko je "kreator" te priče? Sigurno nije običan "pučanin"...  A tako ispada... Sve po zakonu... i regulama..

Ne znam jel itko napravio anketu...
Tko u tako nešto može povjerovati...
Ne vjeruje ni sam "ubojica", kao što smo čuli... Ne zna, čovjek, ne zna više što mu je tko rekao...da kaže...  Možda se "sjeti"... Ako poživi... Ne bi me iznenadilo da umre... Pod stresom je... Infarkt je svakodnevna pojava... Ljudi moji, sve je moguće... u ovoj zemlji... Da, da...

Pitam se koliko dugo ćemo ostati stado ovaca s mozgovima kokoši... I sama sam dio tog jatovitog dlakavog stada.... Jadovitog, bezglavog, da... No, za razliku od velike većine, ne znam zakaj, valjda zbog pomanjkanja inteligencije, jer gdje ste vidjeli inteligentnu ovčju kokoš za koju se deklariram, ipak kokodačem na ovom portalu... Od prvog dana "vjerna" blogiranju na Indexu... 

Da, da... Ma nije me bilo dugoooo... 303 dana... Ni više ni manje... Bila sam "mrtva"... Da, mrtva po sili zakona... A  zakoni se moraju poštivati...

I kad sad pročitam svoj prethodni post, pisam za Sve svete prošle godine, u njemu nalazim intuitivno predskazanje onog što mi se zbilo i što je moj život okrenulo naglavačke... A nisam znala... Nisam tada mogla znati...

Bila sam "mrtva"... A ipak, eto, vidite,  živa...
Kaže se "preživjela"... i štošta naučila... vidjela... shvatila...

O tom "fenomenu" hr društva pisati ću u idućim postovima... Svoju životnu "pustolovinu", kalvariju moje obitelji, tu mislim najviše na moju djecu i voljenog muškarca, opisala sam u knjizi pod naslovom "Mojih 303 dana "smrti"...

Iskreno, osobno, autentično i dokumentirano... Uvjerena sam, zanimljivo... Trebalo je hrabrosti...Našla sam je... negdje duboko u sebi...

Drago mi je opet biti "živa"...

Kokodak svima...