Neee... ne provociram ništa.... Nisam kriva kaj sam ga dobila na poklon... Fin.. svijetao... taman mi sjeo na moju prilično preplanulu guzu  i nogice... Ne znam koja je veličina... nebitno... I tko nosi taj brojček, full mi svejedno....

Osjećam se mmm dobro u hajdučkim gaćicama... i onaj  zgodni grb mi se bas sviđa....
 
Lipi bili dres na plavuši.. hahaha... koja, onako iz fore, navija najčešće za Dinamo.... ahhh... Lokal patriotizam je na cijeni.... I navika... Teško je se riješiti...

Ma ne bi ja uopće napisala ovaj post niti uopće obratila pozornost na taj moj "modni krik", jer tome ne pridajem neku veliku pozornost, da me moji susjedi nogometaši... u finim zrelim pedesetim.... nisu lagano isprovocirali....

Igrali su oni nogomet na igralištu... 
Derali se... psovali... ljutili i nervirali...Okupirali školsko igralište, kao uvijek, taj dan u tjednu...
Dok sam ja sa sinčićem od nepune četiri godine natjeravala loptu na livadi pored...  Trava je ipak trava, zdravije je tresnuti na nju nego na beton...
Naravno, u hajdučkom sam dresu... a što ću, kad dinamov nemam... eh!!!!

I nakon utakmice, kad su se umorni susjednogometaši zavalili na klupe i travu, primijetili su, mislim prvo mojeg sina... koji opali po lopti bolje nego većina od njih... a onda naravno i hajdukov dres.... 

Nije im se dopalo.... znaju da sam "domaća".... Purgerica.. reklo bi se...

"O, susjeda... Kaj ste promijenili naciju?? Ne stoji vam dobro taj dres.... "
"A da vas nije kojim slučajem uhvatio neki Dalmatinac?? "
"Ma nosi to ona zato jer ističe boju od mora... sto posto..."

E, dragi moji... susjedi...
Oblačim uvijek ono što mi se taj čas dopadne... I što mi fino legne na moje tjjelo...
I što mi se, naravno, nađe pri ruci.... U ormaru....
A ove godine su mi baš hit hajdukove hlačice... 
Osim što su boje ljeta, ugodne su....
Volim bijelu boju.... Volim nogomet.... Dobar nogomet....

I imam hajdučko srce.... tako kaže jedan susjed.... šetati se Zagrebom u hajdukovom dresu...

A što ću...
Znate da sam plavuša...
I da pojma nemam...
Dakle, niti straha.... Pa nije to Prada ili kaj ti ga ja znam.....pa da se bojim da će mi zbog "marke" netko skinuti gaće nasred "modrograda"... hahaha...
/Uh, što bi se iznenadili da to učine.. hihihi/

I ni me, ni me, ni me straaah.... tak nekak pjeva Tereza... mislim... ha???

Zato i dalje, kad sin zavrišti "idemo igrati nogomet", navučem hajdučke gaćice... I  majicu kad nije pretoplo.... Oznoji se čovjek ispod te majice opako!! I trudim se pokazati sinu kako da trči za loptom...  Objasniti kako se puca... I što mora pogoditi....  Uživam.... Mada nisam do sada vidjela niti jednu mamu u mojoj ulozi....

Eh.. nemaju pojma kako je nogomet  dobra gimnastika prije spavanja... I kako su udobne te hajdučke gaćice... A kako je tek veselo dijete.... ah...