spontane i slobodne misli teku rijekom slova...
nina nana
Galerija
Blog
srijeda, rujan 24, 2008
Tuga dolazi s jeseni...
Prvi dan jeseni... Jesenja tuga miriši u zraku... Zavukla se, nenadano i u mene...  Bila sam snena... u polusnu... Zazvonio je mobitel.... Oh, kako mrzim taj zvuk....
Potresla me bol... Snažna... Od razuma preko srca... do tijela... Znam da se srce ne može grčiti... ali nešto me steglo tamo pri srcu... Što god bilo, boljelo je... I uzrok su emocije.... Beskrajna je njihova snaga....

Ne volim jesen... Nikad je nisam voljela... Uvijek me činila sjetnom... kao da se gasi moja životna energija s nestankom topline i sunca... S jeseni uvijek, cijeli svoj život, doživim nešto ružno.... Voljela bih kad bi za to mogla okriviti jesen...

Jeseni, ti si kriva!!!! 

Skrivila si suze... kojima nisam dala izaći... ma kako vrištale iz oka... iskrile... tinjale i pekle poput vatre....
Kriva si i za tugu... što se zavukla u trenu duboko u moje misli... Teče, struji, kipi  mojim venama...

Što da učinim da nestaneš, jeseni???? 

Što da učinim da opet bude  Sunce...  I Osmijeh... I smirena sretna sreća koja se zrcali na svakom atomu moga bića??? Reci mi, jeseni, ti znaš, moraš znati...  Kako Tugu utopiti u tebi???

Ne mogu ništa... Osjećam i znam... Ljubav dolazi u paketu s Patnjom.... Zakon od pamtivjeka... Sastavni dio života...

Poneki kažu da u trenucima tuge najviše mijenjaš svoju osobnost... Postaješ mudriji... Makar za jednu tugu.. ako ne za više... Nadam se da ću i ja tako...

Neprocjenjivo bogatstvo su naši osjećaji... I nikad, ma što bilo, ma kako teško bilo, neću ih se odreći...  Bila to tuga, ili radost... bio to ushit ili ljubav... Bila to čežnja ili ljutitost... To je sve moje... moje oku nevidljivo... a toliko jako i snažno... i sve me to čini  ovakvom kakva jesam... 

Jesen mora proći... Memljivu magla i tužnu u smeđe obojenu hladnoću, zamijeniti će kristalna i čista bjelina snijega... Čisto i jasno poput osjećaja koji me sada guše... a ne dam im da izađu... Mislim da još nije vrijeme.... Jesen je tek ušla u dušu... I potrajati će.... Bit će duga... osjećam.... A zima... O njoj još ne mislim... Ljepša je, ugodnija od jeseni, sigurno...

A iza nje stiže proljeće... Zakon života.... Buđenje... Do tad ću "prespavati".... Presložiti svoje misli... srce... dodati duši novu dimenziju.... Pustiti ću je da procvate... U punoj ljepoti... Dati suncu da je ogrije, osnaži... Suze će se pretovriti u predivne kapi rose... Dozvolit će razum  da je opet netko primjeti... i dotakne...

Sada želim "spavati"... Biti sama... U tišini... koja je lijjepa sama po sebi.... Samo misli... i otkucaji bila... koji struje... ne znam odakle... Jer srca danas nemam...

nina-ninazg @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Pretraga
Brojač posjeta
30683
Arhiva
« » vel 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
Linkovi
Index.hr
Nema zapisa.