Više me ništa ne može iznenaditi... Kako i bi, kad u zemlji od 4 milijuna stanovnika ima registirano gotovo 400 000 komada oružja.... Zavidan ubojiti arsenal...
A koliko ga još ima skrivenog i neregistriranog, nelegalno kupljenog, o tome neću ni misliti....
Pitam se, ima li možda i moj, prilično često alkoholiziran susjed neku "pucaljku"... Registriranu... naravno.... I, hoće li mu jednom pasti na um, izvući je... kad se sukobljava s "neprijateljima" svojeg sina i miješa u obične dječje razmirice tokom igre???
Od pozivanja roditelja na red i šakatanja nije još uvijek dalje otišao... Zasad...
No, tko će znati....u ovome gradu "sigurnog življenja"...
Donedavno su ubojstva bila dio "stranih vijesti"...
Nakon rata i sve sile smrti i zla, maštali smo o zemlji blagostanja i mira... zemlji slobode....
Pa, nekako to je tako i bilo... Donedavno...
I onda, svaki dan po jedno ubojstvo... Ponekad čak i dva....
Za razliku od ostalih zapadnih susjeda, gdje se ubojstva dešavaju u kvartovima koji imaju etiketu "geto", i u pravilu su to rubni dijelovi grada, "naši" su ubojice ludo hrabri...
Ubijaju u centru grada...
U pol bijela dana...
Očito im može biti....
Nemaju nikakvog straha.....
Imaju dobru logistiku...
Detaljno su informirani o navikama buduće žrtve....
Pomno isplanirani scenarij.... Ubiju i nestanu....
Možda pobjegnu na Gornji grad... Tamo su zidovi debeli.. i sigurni... Poznaju grad... I sve načine i sve "rupe" za sakriti se....
Grad opasnog življenja??? Ma, daj, kaj mi je... Stalno slušam kako smo mi sigurna država i još sigurniji grad... Laži, laži, laži me.... pjevala je nekoć Alka Vujica...
Lažu, lažu, lažu nas... pjevala bih ja... da znam pjevati... Ne znam... Samo kokodačem... Ah...I trudim se barem malo povezati konce... Koliko mi to moj kokošji mozak dozvoljava...
Pukanić je bio vrstan novinar istraživač... Uporan i inteligentan... Uza sve svoje brojne kontakte u političkom, gospodarskom i kriminalnom miljeu, mogao je puno toga povezati... Shvatiti.. Intuitivno.... Indicijama... Tražiti... i doći do činjenica... koje su novinaru zakon....
Pitam se nije li upravo zbog te svoje "novinarske duše i stila" morao umrijeti????
Nije li "nanjušio" ubojicu ili nalogodavca Ivane Hodak???
Očito je da je nešto znao... I pisao je o tome nedavno u "Nacionalu".... Povezao je činjenice.... I nažalost, pretpostavljam, na uvriježen novinarski način svoje sumnje, indicije i, eventualne dokaze, iznio nekoj osobi ili nekim osobama od "povjerenja"....
Prokomentirao "materiju" s njim, ili njima....
Koja fatalna greška!!! I pouka!!!
Nikome vjerovati više ne smiješ...
I dokaz - je sve prepuno prodanih duša!!!!!!!!!!!!!!
Naša je država prepuna krtica, špijuna, plaćenika...
U svim segmentima društva... A najviše u našem državnom vrhu...
Od državnih institucija, policije, vojske.... do gradske uprave...
Ne pitate li se, kako to da uvijek iste face prežive sve političke promjene i uvijek se izvuku????
Ako se i pojave sumnje, nikad im se ništa ne dokaže... Dokazi nestanu... A desi li se suprotno, oni sami nestanu.... i promijene državljanstvo....
Kako to da pojedini gospodarski subjekti uvijek unaprijed znaju informacije koje većini dostupne nisu??
Pripreme se i izađu kao pobjednici...
Zaboga, pa imaju nekog svog involviranog u institucije i uvijek su korak ispred...
I to je ta sprega zbog koje je naša država kategorizirana od strane raznih istraživanja svjetskih agencija kao korumpirana i kriminalna... Još malo pa ćemo biti u rangu Kolumbije...
Stranci to vide... a mi vjerujemo onome što nam govore naši vođe...
Lažima....Pijemo perfidne laži... Tako očite....Gutamo ih...
Koji je kapacitet našeg "želuca"???
Valjda će se ostvariti narodna poslovica "u lažima su kratke noge..."
Možda je ovo ubojstvo početak istinskog čišćenja državnog aparata od krtica, plaćenika, prodanih duša domaćem i stranom kriminalu.... Kažem možda.... Samo možda... Jer, vidim da se sad ovo ubojstvo pokušava nazvati terorističkim činom.... O moj Bože!!!!!!
Dragi Sanaderu, u pravilu se teroristi jave... obznane cilj i smisao terorističkog čina... Hoće li se Vama javiti ovaj terorist???
Ne vjerujem....
Vjerujem da Pukanić nije svoje indicije i prikupljene podatke odao krivoj "osobi od povjerenja", bio bi bio živ... I ne bi se ostvarile slutnje koje je izrekao svojem dobrom prijatelju, našem predsjedniku... da se boji da će ga "maknuti"....
Slutio ništa nije njegov kolega u poslu i smrti, Niko Franjić, koji je prije mjesec dana izbjegao gotovo sigurnu smrt u prometnoj nesreći....
Kolateralna žrtva samo??
Mogao je to biti bilo tko od suradnika, kolega, možda student, slučajni prolaznik... Ti, ja... bilo tko.... Ubojici je bitno usmrtiti osobu po želji nalogodavca... Nebitno tko je uz njega... i tko će još poginuti...
Nekako vjerujem da je nalogodavac danas glasan u izjavama za medije kojima pokazuje žaljenje... Osuđuje čin... Naziva ga gnjusnim.... A sam ga je sam osmislio i izrežirao... Iza debelih zidova... Siguran da se do njega nikad doći neće... Koja to ljudska kreatura mora biti... Sotona mu je zavidan... siher sam...
Ajme, scenarija... Zaigrala se moja mašta, kaj ne???
Moja kokošja pamet, eto, opet dobila inspiraciju.... i iznijela misli.... iz poslovično plitkog i "kratkog" kokošjeg mozgića....
Pitam se, što sve misli "pametniji" dio mojeg kokošjeg jata?
Koje li sve oni imaju "ideje i indicije, scenarije i činjenice"... Imaju li hrabrosti....
Razmišljam neizlaziti više iz svojeg kokošinjca...
Da ne ne upuca neki krimos, terorist!!!!!!!!!
Zato što mu boja mojeg perja ne paše.... ili moje kokodakanje, možda....
Ili da mi ne slomi krhki kokošji vratić neki gladni stanovnik metropole, što kopa po smeću, i koji već dugo nije imao kokoš na jelovniku... Ni u juhici, ni kao pečenku....
U strahu su velike i kokošje oči, dragi moji...
Kokodak za sigurniji i ljepši dan....