Mojoj baki Ani...
Uvijek u ovo vrijeme, od kada te nema,
otkad si slijedeći svoj put i sudbinu, dala svojoj duši da ode...
a tijelu prepustila povratak u majku zemlju,
od tada, moja sjećanja, moje misli, moje srce, tuguje...
Znam da si rekla da tugovati ne smijem...
Ti ideš tamo gdje nema mjesta tuzi,
gdje nema boli, suza i bolesti,
samo svjetla, istine i sreće...
Znam, bako moja... Anđele moj....
Sve to znam... I vjerujem da je tebi Tamo lijepo..
Da ti osmijeh se silazi s usana...
Da tvoja duša pjeva od sreće...
Nedostaješ mi, znaš, previše,
I zato sam tužna.... Usamljena...
Nemam s kime pričati onako kao s tobom...
Nema nikog na ovome svijetu tko bi, kao ti, u me unio mir...
Tvoje riječi, tvoj glas i moja ruka u tvojoj, sjeti se,
koraci i šuštanje tvoje modre haljine,
točkasta marama, rupčić i krunica,
miris vanilije i jabuka u torbici, za mene...
Sjećaš li se...
Pričala si mi o umrlom djedu...
O tvojim roditeljima koje nikad ne vidjeh...
O tvom sinu koji nije preživio ratne četrdesete i otišao...
O radosti kad si me prvi puta vidjela...
Dala si mi ime, čuvala me, odgajala,
u noćima kad sam bila jako bolesna,
sjećam se, tvoje ruke na čelu, i glasa,
i svih onih prekrasnih priča... i hrabrenja....
Sve to živi u meni, bako...
Život je vosak, a sjećanja plamen.. To su tvoje riječi...
Koje sam napisala danas na papirić
I stavila u lampion...
Da sam bliže, otišla bih,
stavila lampion kod križa na raskršću na brijegu,
s kiticom poljskog cvijeća
koje smo uvijek zajedno brale...
Da sam bliže, izmolila bih tvoju molitvu,
i tamo, i pored tvojeg zemaljskog počivališta,
molitvu, koja živi u meni i mojim sinovima,
kao ti nekad, zatvorenih očiju i otvorene duše...
Svake godine sve više shvaćam
koliko je ljepote i mudrosti u svemu što si mi dala,
koliko je vrijednosti u tim nematerijalnim stvarima,
a koliko malo materijalno vrijedi...
Sva blaga svijeta nisu ravna tvojoj ljubavi i pažnji,
sve "tvoje" živi u meni, neizbrisivo vremenom.
I ti, iako te nema, živiš u meni, među nama,
posebno snažno danas, na dan Svih Svetih...
Vjerujem da vidiš očima duše,
i da bdiješ nad nama uvijek,
pozdravljam te, bako moja, do susreta u vječnosti,
kad biti ćemo zajedno zauvijek.....
Tvoja Nina